Posljednjih godina jedan mali komad tkanine uspio je izazvati priličnu pomutnju. Šal ili hidžab koji muslimanke nose na glavi je na naslovnicama širom svijeta. Hidžab je zabranjen u francuskim državnim školama, a druge evropske zemlje su usvojile ili pripremaju slične zakone. U Australiji, jedan radijski voditelj izazvao je i debatu i bijes kada je pozvao da se veo za lice (nikab) zabrani u bankama i poštama. Čak i pretežno muslimanske zemlje kao što su Turska i Tunis zabranjuju hidžab u određenim vladinim zgradama. Kada mali komad tkanine izazove takve kontroverze i sukobe, ne bi li ga bilo lakše ukloniti? Zašto onda, pod takvim okolnostima, muslimanke nose marame?
Postoji bezbroj razloga zašto, ali jednostavan odgovor u jednoj rečenici je, jer vjeruju da je Bog to učinio obavezom za vjernice. U Kuranu Bog poručuje vjernicima i vjernicima da obore poglede i da se skromno oblače. On (Bog) se posebno obraća ženama kada ih zamoli da ne pokazuju svoj ukras, osim onoga koji je prividan, i da navlače svoje velove preko tijela. (Kuran 24:30-31)
Ovi ajeti Kur'ana su poznati kao ajeti hidžaba i konsenzus islamskih učenjaka je da oni čine nošenje hidžaba obaveznim. Neke zemlje, kao što su Saudijska Arabija i Katar, provode pravila oblačenja. Od žena se očekuje da pokriju kosu i preko odjeće nose neku vrstu široke odjeće cijele dužine. Međutim, za većinu muslimanki širom svijeta, pokrivati ili ne pokrivati je slobodan izbor. Bog zahtijeva od muslimanki da se oblače skromno i da nose hidžab u javnosti iu prisustvu muškaraca koji nisu bliski rođaci.
Iako su engleska riječ šal i arapski izraz hidžab postali zamjenjivi, vrijedi napomenuti da je hidžab više od šala. To je pojam koji pokriva različitu odjeću uključujući šalove, ali i niz različitih stilova odijevanja iz cijelog svijeta. Mnogi imaju kulturološke konotacije kao što su pakistanski shalwar hamis ili afganistanska burka , ali kad god muslimanka pokrije "svoj ukras", za nju se kaže da nosi hidžab.
Doslovno značenje hidžaba je pokrivati, pokrivati ili zaklanjati. Islam je poznat kao religija koja se brine o koheziji zajednice i moralnim granicama, i stoga je hidžab način da se osigura poštovanje moralnih granica između nepovezanih muškaraca i žena. U tom smislu, izraz hidžab obuhvata više od šala i više od pravila oblačenja. To je pojam koji označava skromno odijevanje i skromno ponašanje. Na primjer, da je muslimanka nosila šal, ali u isto vrijeme koristila ružan jezik, ona ne bi ispunjavala zahtjeve hidžaba.
Većina muslimanki nosi hidžab, da bi se pokoravale Bogu i da bi bile poznate kao ugledne žene. (Kuran 33:59) Međutim, u posljednjih 30 godina hidžab se pojavio kao znak islamske svijesti. Mnoge žene vide nošenje hidžaba kao pokazatelj njihove želje da budu dio islamskog preporoda, posebno u zemljama u kojima je praktikovanje islama obeshrabreno ili čak zabranjeno.
Dok oni koji nastoje da zabrane hidžab ga nazivaju simbolom rodno zasnovane represije, žene koje odluče da nose šal ili da nose hidžab, u najširem smislu riječi, to čine donošenjem ličnih odluka i nezavisnih izbora. Oni to vide kao pravo, a ne kao teret. Niti ove žene ne gledaju na hidžab kao na znak ugnjetavanja. Žene koje nose hidžab često sebe opisuju kao „oslobođene“ nerealne modne kulture društva.
Hidžab oslobađa žene od toga da se o njima razmišlja kao o seksualnim objektima žudnje ili da budu cijenjene zbog svog izgleda ili oblika tijela, a ne njihovog uma i intelekta. Više ne robovi konzumerizmu, hidžab oslobađa žene od potrebe da se prilagode nerealnim stereotipima i slikama koje diktiraju mediji. Žene koje nose hidžab su izrazile da skromno oblačenje i pokrivanje kose minimizira seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Aura privatnosti koju stvara hidžab ukazuje na veliku vrijednost koju islam pridaje ženama.
Istina je da su u nekim porodicama iu nekim kulturama žene prisiljene da nose hidžab, ali to nije norma. Kur'an jasno kaže da u vjeri nema prisile (2:256) . Žene koje odluče da nose hidžab ne donose olako odluku. U stvari, mnoge žene svjedoče da su se suočile sa velikim neprijateljstvom svojih muslimanskih ili nemuslimanskih porodica kada su odlučile pokriti. Širom svijeta postoje brojni slučajevi da žene moraju braniti svoje pravo da nose hidžab.
Hidžab može biti simbol pobožnosti i može biti znak velike unutrašnje snage i hrabrosti. Žena koja nosi hidžab postaje vrlo vidljiv znak islama. Dok se muslimanski muškarci mogu lako uklopiti u svako društvo, muslimanke su često stavljene na kocku i prisiljene da brane ne samo svoju odluku da pokrivaju, već i svoju religiju. Ipak, žene koje nose hidžab insistiraju na tome da prednosti daleko nadmašuju svaki nedostatak izazvan medijskom pristrasnošću ili općim neznanjem.
 - You should know this man.jpg)
.jpg)
